Religija, moralnost, umjetnost kao oblik filozofskog razumijevanja stvarnosti

Religija, moralnost, umjetnost kao oblik filozofskog razumijevanja stvarnosti uvijek su postojale, svakodnevno naići na ove pojmove i naizgled daleko razumjeti njihovo značenje. Ali tko može dati potpuni opis svakog od ovih pojmova i odrediti ulogu koju će igrati u našem životu? Oblici filozofskog razumijevanja stvarnosti detaljno se ispituju i proučavaju kako u filozofiji tako iu psihologiji. Čovjek ima nekoliko tipova percepcije u svom umu: shvaća ono što ga okružuje, što je stvarno i što ne, on sam studira i shvaća svoju osobnost u ovom svijetu, povezanost stvari, ono što vidimo i ono što osjećamo. Spoznaja je jedan od najvećih blagoslova čovječanstva. Rene Descartes u svom "Findings of Truth" daje nam jednu vrlo popularnu i važnu misao: "Mislim, zato ja postojim ...

Ali ne mislimo onako jasno koliko bismo željeli. Ne možemo zamijetiti svijet kao matematiku, znati točne odgovore na sva naša pitanja. Sve što vidimo i znamo je iskrivljeno kroz prizmu našeg razumijevanja stvarnosti, a svaki pojedinac ima ovaj prizam koji je individualno izgrađen. Oblici filozofskog razumijevanja stvarnosti, kao što su religija, moralnost, umjetnost mogu iskriviti i istinski nadopunjavati informacije koje nas okružuju. Ipak, svaki od tih oblika je sastavni dio same kulture, društva i svakog pojedinca. Religija, moral i umjetnost oblikuju nas, našu osobnost, našu individualnost. Neki filozofi vjeruju da osoba koja je isključila te koncepte iz njegova života više se ne može smatrati punopravnom. Od rođenja, ne znamo ništa o religiji, moralu i umjetnosti kao oblicima filozofskog razmišljanja o stvarnosti. Mi shvaćamo te pojmove u društvu, među ljudima koji svaku od njih povezuju sa svojom kulturom. Dajemo samo biološku priliku da shvatimo, prodrijeti, razvijati, koristiti i shvatiti.

Što je religija? Koje oblike filozofskog razumijevanja stvarnosti kriju? Religija je poseban oblik ljudskog iskustva, čija je osnovna osnova vjerovanje u sveto, vrhovno, nadnaravno. To je razlika vjere u prisutnosti ili odsutnosti sakralnog koji razlikuje i našu percepciju i ponašanje, formiranje osobnosti koja je povezana s njom. Religija je sustavno kulturno obrazovanje koje uključuje vjerske organizacije, kult, svijest, religijsku ideologiju i psihologiju. Iz toga vidimo da često psihologija osobe ovisi o religijskoj ideologiji, kao svojemu formativnom i regulatornom čimbeniku koji se formira u okolišu. Realizacija stvarnosti, povezana sa svetom, radikalno se razlikuje od osobe koja ne prihvaća vjeru. Stoga je jedan od glavnih oblika filozofskog razumijevanja stvarnosti.

Umjetnost je oblik ljudske kreativnosti, sfera svoje aktivnosti i realizacije sebe u svijetu koji ga okružuje. Kreativnost i umjetnost su oblici svijesti ne samo o stvarnosti već o sebi. Nakon što je stvorio, osoba stavlja u umjetnost prizmu svijesti ili čak izobličenja, na kojoj je sposoban njegovo razmišljanje. Oba moderne i drevne filozofije definiraju umjetnost na različite načine. Za razliku od svakog drugog oblika percepcije, umjetnost izražava stupanj senzibilnosti pojedinca, njegove individualnosti.

Glavna obilježja umjetnosti su jedinstvo u njoj senzualnosti i fantazije, polisemija i višejezičnosti, stvaranje slike i simbola. Umjetnost se proučava ne samo filozofijom nego i psihologijom jer stvaranjem pojedinca uvijek ostavlja u djelu česticu sebe, odraz ne samo svoje percepcije svijeta, nego i osobina njegove osobnosti. Berdyaev Nikolai Alexandrovich je rekao o kreativnosti kako slijedi: "Kognicija - jest. Novo znanje o kreativnoj moći čovjeka i svijeta može biti samo novo biće ... Kreativnost stvorenih stvorenja može biti usmjerena samo na rast kreativne energije bića, rasta bića i njihovog sklada u svijetu, stvaranja vrijednosti bez presedana, bez presedana uspona u istini, i ljepote, tj. stvaranja kozmosa i kozmičkog života, do pleroma, do supermundanske punine ".

Moral je sustav normi koje je stvorila osoba koja bi regulirala svoje ponašanje u društvu. Moral se razlikuje od moralnosti, jer je također poseban oblik ljudske svijesti, budući da se izražava sferom nastojanja za idealom. Moral je također dio kulture i pruža ga javno mnijenje, sveprisutan je i prodire u sve sfere osobe koja također posjeduje takva obilježja kao i osoba, unatoč tome što je to vrijedan moralni skup cijele vrste.

Religija i moral, kao i umjetnost kao oblik filozofskog odražaja stvarnosti, sustav koji potpuno nadopunjuje prizmu ljudske percepcije, oblikuje svoju osobnost i regulira svoje ponašanje. Oblici percepcije formirani su u društvu i odraz su njegove kulture pa nije čudno da različita vremena i narodi imaju različite oblike razumijevanja stvarnosti. Priroda kulture, korelacija tradicija i inovacija u njoj, oblici njezina razumijevanja također su temelj njezine povijesne dinamike, definiranja njegovog smjera i sadržaja. Svijest i svijest o ljudima formirana je prema svojoj povijesti, tako da je toliko važno razumjeti i shvatiti tko ste i društvo koje vas okružuje.